ugradnja implantata velika.jpeg

Procedura ugradnje implantata

Kako bi odlučili da li su implantati pravo rešenje za vas neophodno je da se konsultujete sa svojim stomatologom, specijalistom oralne hirurgije i/ili protetike. Tokom ovog pregleda stomatolog će pažljivo pregledati vaše zube i desni i proceniti gustinu i količinu kosti. Možda će biti neophodno da uradite ortopan ili CBCT sken (3D ortopan) kako bi se uverili da postoji adekvatna struktura kosti i da bi se utvrdilo gde bi tačno implantat trebalo da bude postavljen. Protetičar će sa svoje strane utvrditi koji je najbolji način za postavljanje implantata kako bi se obezbedio dobar krajnji protetski rad.

Na osnovu stanja vaših oralnih tkiva, oralne higijene i ličnih navika, kao i posvećenosti u praćenju naknadnih instrukcija stomatolog će vas savetovati o najprikladnijem planu terapije. Neki pacijenti, sa neadekvatnom strukturom kosti moraće prvenstveno da urade nadogradnju kosti i možda će se koristiti implantati manjeg dijametra, takozvani mini implantati.

U zavisnosti od vaše situacije objasnićemo vam koliko će celokupan proces trajati, koliko će vam odlazaka u ordinaciju biti potrebno i šta možete očekivati posle svake procedure.  

Krune na implantatima je praktično nemoguće razlikovati od ostalih zuba, zbog strukturne i funkcionalne veze između implantata i same kosti. Ugradnja implantata, u cilju nadoknade zuba koji nedostaje može se uraditi u bilo kom starosnom dobu, posle puberteta kada je rast kosti završen. Nakon postavljanja implantata na tačno određeno mesto sledi period oseointegracije. Oseointegracija je proces pri kom se implantat učvršćuje, tj. srasta sa viličnom kosti. Implantatu je potrebno negde oko dva do tri meseca da se učvrsti i sraste, posle čega se procedura završava nadogradnjom krune.  

Kada se kaže implantat, stomatolozi obično misle samo na titanijumski šraf koji se ugrađuje u vilicu. Međutim, u taj šraf se postavlja i nosač krune (abatment) i na kraju kruna ili most. 

A sada, da krenemo od početka procedure:

1. Planiranje postavljanja implantata se radi uz pomoć ortopana ili još bolje CBCT skena i u ovoj fazi je jako bitno iskustvo lekara i dobro poznavanje anatomije i strukture vilične kosti, kako bi se izbegle povrede nerva ili sinusa.

2. Pacijentu se lokalnim anestetikom anestezira mesto na koje će biti postavljen implantat. 

3. Na tom mestu se pravi mali rez na gingivi i ona se odiže kako bi se pristupilo viličnoj kosti u koju će se postaviti implantat.

4. Posebnim instrumentima (borerima) se vrši preparacija kosti i priprema ležišta za postavljanje implantata. Ležište će se polako proširivati borerima čiji se dijametar postepeno povećava. Tako će se napraviti adekvatan prostor za titanijumski šraf (implantat) koji će zameniti koren zuba.

5. Implantat se u ležište uvrće ručno, a posle toga se zateže posebnim ključićem kako bi se obezbedila neophodna stabilnost.

6. Odignuta gingiva se vraća na svoje mesto i spaja sa nekoliko šavova.

7. Nakon par meseci, implantat je srastao za kost i gingiva koja je bila preko implantata se uklanja da bi se implantatu pristupilo i da bi se uzeo otisak za krunu.

8. U implantat se šrafi poseban deo (abatment) koji predstavlja nosač krune.

9. Kruna se u skoro svakoj poseti isprobava zajedno sa abatmentom, kako bi se obezbedilo idealno uklopanje u zubni niz.

10. Definitivno izrađena i glazirana kruna se postavlja (cementiranjem ili zavrtanjem) na abatment koji je već pričvršćen na implantat i time je procedura završena.